Putovanje u Afriku otvorilo mi je neke nove vidike i potaknulo na nova razmišljanja. Mnoge stvari koje ovdje uzimamo "zdravo za gotovo" tamo bi suhim zlatom platili. Često se dogodi da vam sav novac koji imate kod sebe ne znači apsolutno ništa jer sa njime ne možete kupiti to što želite jer toga tamo jednostavno - nema. Sjesti u restoran i popiti pivo, pojesti kakav sočan odrezak onako kako to činimo u našem okruženju, tamo je jednostavno nemoguće.

I to je tako... Sa druge strane, divite se tim ljudima koji u u tako grubom okruženju pronašli svoj način života u kojemu i te kako uživaju. Beduini prednjače u prilagođavanju življenja u pustinji. Začudili bi se koliko malo čovjeku treba da bude sretan.

Prva fotografija pokazuje dva potpuno različita mjesta na kojima sam bio. Nordkapp u Norveškoj i Dakhla u Zapadnoj Sahari međusobno su udaljeni skoro 8000 km. Zajedničko im je to što je život na oba mjesta surov.

Na sjeveru hladnoća, a na jugu velike vrućine. Zajedničko je i to što na oba mjesta žive ljudi. Razlika je pak u tome što u Africi trebate puno više improvizirati da bi se sretno vratili kući.

U civiliziranijoj Norveškoj je sve puno jednostavnije. Posjedujete li novac svi vaši problemi će biti riješeni. U Africi ga jednostavno nemate kome ponuditi. Osim u velikim gradovima...

Nakon povratka kući, ponovni posjet Africi nije mi bio na pameti. Sada, nakon više od pola godine, želja da tamo ponovo odem je sve veća. Učinit' ću to, ako sve bude po planu, već ove godine. Moram, jednostavno moram otići ponovo u tu zemlju i ponovo doživjeti tu nemilosrdnu prirodu.