Nacionalni park Llogara (Albanija)
Porto Palermo je zaljev na albanskoj obali unutar kojeg se nalazi mali poluotok, a na njemu Ali Pašina tvrđava. To je najbolje očuvani objekt takvog tipa u cijeloj Albaniji i stvarno se vrijedi potruditi i obići ga. Mi smo od tuda krenuli prema mjestu Himarë s prekrasnim pješčanim plažama. U ovom trenutku to nas ne zanima već produžujemo prema gradu Dhërmi odakle ćemo se uspeti na brdo Çik.
Putem nas prate tipični albanski pejzaži, a to je crvena zemlja sa slabašnim i škrtim raslinjem, stada magaraca i ovaca, pokoji čovjek i pas, te redovi starih zaostalih bunkera iz doba Envera Hoxhe. Neka sela su veća i bogatija, a neka manja. Bez obzira na sve ljudi i prometa je napretek. A dolaskom u Dhërmi upadamo u pravu gradsku vrevu. Radovi su na cesti i mnoštvo strojeva i kamiona prijeći normalan protok prometa i imamo osjećaj kao da se svi muvamo na jednom mjestu. Već sada smo u gužvi, a još se nismo ni krenuli uspinjati. Upravo iz Dhërmija kreće uspon na 1.043 m visoki prijevoj Llogara gdje se nalazi i Nacionalni park. Sreća je ta što je cesta široka i dobra s dugim ravnim i preglednim dionicama, tako da nam nije bio problem sve te kamione i aute ostaviti iza nas.
Dolaskom na prijevoj stojimo na vidikovcu koji gleda prema jugu i divimo se veličini i plavetnilu mora. Na pučini se vidi grčki otok Othonoi, a nama se čini da bi se za bolje vidljivosti lako mogla vidjeti i obala Italije. Danas valjda nismo imali te sreće pa nastavljamo dalje ulaskom u Nacionalni park.
Llogara je drugi najmanji Nacionalni park u Albaniji i nalazi se na planini Çika. Zbog svog planinskog položaja takva je i flora i fauna. Osim crnih pineta ovdje raste i hrast, a od životinja obitavaju jeleni, divokoze, lisice, risovi i vukovi. U krošnjama se gnijezde zlatni orlovi i bjeloglavi supovi.
Prije makadamskog puta koji se odvaja prema odašiljačima na vrhu Thellë, cesta zakreće za bok planine i počinje se spuštati u dolinu Dukat. Na vrlo malom prostoru smjestilo se mnoštvo ugostiteljskih objekata, kao i hotela i apartmana. Čak i jedan mali kamp s pogledom na more, ali s 1.000 metara visine. Lijep je dan i to je izmamilo mnoge turiste u istraživanje, pa tako i nas, dok domaći pronalaze mir na izletu s obitelji, uz roštilj, odbojku ili badminton.
Mi nastavljamo svoj put blago se spuštajući kroz crnogorične šumarke uživajući u planinskom zraku. Vrlo brzo, ponovnim spustom na obalu i u grad Vlorë dočekala nas je ona poznata morska omarina i tipični mirisi Mediterana.
