Karolina, Jozefina, Lujzijana, Rudolfina… Motoristi ih vole zbog zavoja, šuma i pogleda na more. Ali otkud im uopće ta imena?
Prije autocesta, pet povijesnih cesta preko gorskog praga povezivalo je unutrašnjost Hrvatske s Jadranom. Građene su u 18. i 19. stoljeću, a danas su gold za vikend vožnje. Evo kratke, zanimljive priče o tome po kome su nazvane — i zašto su još uvijek bitne.
Prva moderna
Karolina — cesta cara Karla VI.
Karolinska cesta (Karolina) prva je “moderna” makadamska prometnica koja je ozbiljno spojila panonsku unutrašnjost s Kvarnerom. Građena je od 1726. do 1732. i povezivala je Karlovac s Bakrom, odnosno Rijekom.
Ime nije marketinški slogan — dobila ga je po rimsko-njemačkom caru Karlu VI., ocu Marije Terezije. U svoje je vrijeme bila ogromna investicija, ali i prilično uska i brdovita, pa je kasnije dobila konkurenciju u Jozefini i Lujzijani.
Preko Kapele do Senja
Jozefina — Via Josephina
Jozefinska cesta (Jozefina) povezuje Karlovac sa Senjom preko Generalskog Stola, Josipdola, Jezerana, Brinja i prijevoja Vratnik. Glavni dio radova odrađen je 1770.–1779.
Nazvana je po caru Josipu II., sinu Marije Terezije. Ideja je bila jednostavna: brži i povoljniji izlaz na Jadran od starije Karoline. Senj je tada bio ključna luka, a cesta je potaknula razvoj mjesta uzduž trase — baš onih koje i danas volimo u vikend vožnjama.
“Route 66” Gorskog kotara
Lujzijana — cesta Marije Lujze
Lujzijana (Lujzinska / Ludovicejska cesta) građena je 1803.–1811. i povezala je Karlovac s Rijekom najkraćim, tehnički najnaprednijim pravcem toga doba. Projektirao ju je Filip Vukasović; nagibi su bili blagi, mostovi i odvodnja vrhunski za 19. stoljeće.
Ime je sporno na papiru, ali popularna priča je jasna: cesta je dovršena u vrijeme francuske uprave i vezuje se uz Mariju Lujzu, kćer austrijskog cara Franje I. i kasniju suprugu Napoleona. Zato je ponekad zovu i “napoleonskom” cestom.
Najkraći spoj Ogulina i mora
Rudolfina — cesta princa Rudolfa
Rudolfina povezuje Ogulin i Novi Vinodolski preko Jasenca i šuma Male Kapele. Građena je u 19. stoljeću, a potpuno asfaltirana tek mnogo kasnije — dijelom i zbog turizma i pristupa Bjelolasici.
Ime nosi po prijestolonasljedniku Rudolfu, sinu cara Franje Josipa I. Na prijevoju Banska vrata (oko 1083 m) stoji i uspomena na bana Ivana Mažuranića, koji je imao velike zasluge za njezinu izgradnju. Za motoriste je to često “ona prava”: uska, zelena, mirisna — i malo stresna ako maštate o medvjedima.
Peta u nizu
Terezijana — trag Marije Terezije
Uz “veliku četvorku” često se spominje i Terezijana — pravac povezan s dobom Marije Terezije i jačanjem prometnih veza prema moru. Nije uvijek u istom “klubu slave” kao Lujzijana ili Jozefina, ali pripada istoj priči: država koja gradi ceste da bi spojila unutrašnjost i luke.
Zašto je to bitno motoristima?
Ove ceste nisu samo “stare”. One su razlog zašto Gorski kotar i Lika imaju zavojite dionice koje i danas biramo umjesto autoceste. Građene su da spoje riječne luke s Jadranom — a nama su ostale kao najljepši putovi između unutrašnjosti i mora.


